Pukovnik

izvor: wikipedia

Nacionalizam je ideologija koji postavlja naciju, odnosno etničku zajednicu za osnovu ljudskog i društvenog života i koji održanju iste daje prednost nad bilo kojim drugim političkim i društvenim principima.
Postoje različite vrste nacionalizama, s obzirom na različite definicije nacije koje se odnose na zajednički jezik, kulturu, društvene vrijednosti ili etničko porijeklo. Određeni fenomeni koji bi se mogli nazvati nacionalizmom su postojali kroz sve vrijeme povijesti, ali se u svom modernom obliku nacionalizam javlja tek u Novom vijeku, prvo sa stvaranjem apsolutnih monarhija koje su stvorile okvir za stvaranje zajedničkog nacionalnog identiteta među podanicima (najčešće u Zapadnoj Europi), potom kao kulturni pokreti u višeetničkim državama gdje je prosvjetiteljstvo i širenje pismenosti dovelo do stvaranja posebnih nacionalnih identiteta. Nacionalizam se često prožima s drugim ideologijama kao što su konzervativizam, socijalizam i liberalizam. U 19. vijeku se nacionalizam počeo ispoljavati kao rasizam i imperijalizam, a u 20. vijeku je poslužio kao podloga za fašizam. Krajem 20. vijeka se pod određenim okolnostima počeo ispoljavati i kao vjerski fundamentalizam. Nacionalizam se u 19. vijeku nametnuo kao dominantna ideologija u svijetu te je imao ključnu ulogu u mnogim važnim događajima kao što je izbijanje prvog i drugog svjetskog rata, odnosno cijelog niza etničkih sukoba od kojih mnogi traju i do današnjeg dana. S obzirom na ulogu koju je odigrao u izbijanju nekih od najkrvavijih događaja u historiji, nacionalizam često ima pejorativno značenje te se povezuje uz etničku netoleranciju, etničko čišćenje, šovinizam i militarizam. S druge strane mu se često iz ideoloških razlika daje pozitivan predznak kada se manifestira u obliku oslobodilačkih pokreta protiv velikih imperijalističkih sila, odnosno kada daje poticaj za napredak kulture i tehnologije kroz miroljubivo natjecanje nacionalnih država što u biti predstavlja najpozitivniji oblik razumevanja nacionalizma.

PUKOVNIKOVA DILEMA: Koliko je loše i koliko je dobro uzdizati, a time i cijeniti svoju naciju, dajući joj prednost pred ostalim, koje su imigrirale u istu?
PUKOVNIKOVA IDEJA: Ljubav, kao takva može postojati samo kao osjećaj. Nazivajući se emotivnim, a s druge strane i racionalnim bićima, sami se dovodimo do konflikta izemeđu osjećaja i razumne misli. Samo izrazito jaki ljudi mogu naći "vagu" među ovim dvjema tezama. No, koliko je tada emocija ljubavi u prednosti ili zaostatku naspram one razumne, teško je, gotovo nemoguće izračunati. Voljeti svoju naciju na način na koji se voli osoba, onom iskrenom i bezuvjetnom ljubavlju, ukoliko je ista sposobna prihvatiti ju, može dovesti do zamagljenja razuma.
No, kada si slijepo zaljubljen, teško je biti razuman. Nazivam li se pametnim ili jednostavno zaljubljenim - ne znam. Sigurno je jedno - puno je lijepši osjećaj zaljubljenosti, iako se i od jednog' i od drugog može jednako poludjeti.
Trudeći se biti razuman i u ovom pogledu, slobodan sam zaključiti kako volim svoju zemlju. Ne postoji pitanje koje može dovesti do jasnog odgovora. To je jednostavno osjećaj.